Španjolski trener i dvostruki polufinalist French Opena pomogao je započeti trenutnu američku profesionalnu tenisku renesansu. Sada se nada da to nasljeđe nije ugroženo.
© GC slike
'Život je dobar', kaže Jose Higueras, zvučeći veselo i srdačno, iz svog doma u Palm Springsu.
Doduše, pustinja u tim krajevima iz dana u dan postaje sve toplija. Temperatura je prvi put dosegla 100 stupnjeva ranije ovog mjeseca, a od tada samo raste. Što znači da Higueras, 70-godišnjak i većinom u mirovini, ide na sjever u svoje mjesto u Idahu na ljeto. Vrlo cijenjeni tenisač doživotnog zatvora koji je igrao za svoju rodnu Španjolsku 16 godina i trenirao u Sjedinjenim Državama koje je usvojio još dulje, Higueras sada provodi svoje vrijeme užećući konje, uživajući u prirodi i provodeći vrijeme sa svojom 'sasvim novom' unukom.
'Ja sam frustrirani kauboj', kaže uz smijeh.
Ipak, ne zvuči ništa manje strastveno prema tenisu nego ikad. Kao i većina navijača, Higueras gleda kako njegov mladi zemljak Carlos Alcaraz ruši konkurenciju što je češće moguće. Higueras je rođen u Diezmi u Španjolskoj, tri sata vožnje zapadno od Alcarazove rodne regije Murcije.
'Mislim da je on čudovište', kaže Higueras o Alcarazu, na najljubazniji mogući način. “On uzdiže tenis svojim načinom na koji igra, koliko je pozitivan i pun entuzijazma. Tenis će imati koristi od njega.”
Moj cilj je uvijek bio isti: igrač mora postati bolji. Jose Higueras
Nema sumnje da je američka igra imala koristi od Higuerasove prisutnosti u ovoj zemlji u posljednjih 40 godina. U Ameriku se preselio početkom 1980-ih i oženio Donnu Bogert, kćer budućeg gradonačelnika Palm Springsa Franka Bogerta.
'Sviđalo mi se koliko su Amerikanci neovisni i pozitivni', kaže Higueras, koji je navikao na 'prilično nemilosrdne' sportske medije u Španjolskoj. 'Kad bih izgubio i otišao s terena ovdje, ljudi bi dozivali: 'Sjajan meč, Jose!' Pomislio sam: 'Ovi ljudi su ludi!''
Kao i mnogi drugi uspješni treneri, Higueras nije bio najdarovitiji igrač. Morao je proučavati obrasce igre i otkrivati protivnikove slabosti kako bi preživio. Jedan je novinar 70-ih opisao njegov servis kao 'potpuno neatletski', ali je priznao da su njegova 'postojanost i točnost nevjerovatne'.
Higuerasovi skromni počeci - odrastao je u kamenoj kolibi bez struje - utjecali su na njegovu filozofiju podučavanja.
© Getty Images
Higueras kaže da su mu najbolje igračke uspomene ostale u Davis Cupu za Španjolsku.
“Svaki put kad sam predstavljao svoju zemlju bilo je nešto posebno”, kaže.
Njegova pobjeda koja najviše zadovoljava? 6-2, 6-2, 6-2 demontaža Jimmyja Connorsa u četvrtfinalu Roland Garrosa 1982.
'To je bio dobar osjećaj', prisjeća se Higueras. 'Bio je bolji igrač od mene, ali moja igra se dobro slagala s njegovom.'
Higueras je nakratko bio poznat i po utakmici koju je odbio nastaviti igrati. Suočavajući se s Adrianom Panattom pred Talijanovim manijakalnim navijačima u Rimu 1978., Higueras je bio izviždan, rugali se - i na kraju probušen u nogu letećim novčićem. Inače sunčani Španjolac odgovorio je izbornom gestom prema publici i naposljetku otišao s terena.
“Morao sam dati otkaz inače bih nekoga ubio!” On je rekao.
Nakon umirovljenja 1986., Higueras je nizao uspjehe kao trener - s Amerikancima Michaelom Changom, Jimom Courierom i Toddom Martinom, a 2008. s Rogerom Federerom. Švicarac je angažirao Higuerasa tijekom te godine na zemlji kako bi mu pomogao da pokuša osvojiti svoj prvi naslov na Roland Garrosu. Rafael Nadal ubacio je ključ u taj plan, ali Higueras i Federer ostali su zajedno dovoljno dugo da osvoje još jedan veliki turnir, US Open, kasnije te sezone.
Upitan za uspomene na vrijeme koje je proveo s Federerom, Higueras kaže: 'Uvijek sam bio zadivljen time kako se dobro ponašao prema ljudima iza scene, u hotelu, u automobilu', kaže. “Lako je biti fin dok ga ljudi gledaju, ali on je bio takav kad nitko drugi nije bio u blizini.”
Higueras je pomogao trenirati mnoge vrhunske američke igrače—a također i Rogera Federera.
Kako se njegovo vrijeme s Federerom bližilo kraju, ukazala se još jedna velika, i konačno zastrašujuća prilika. U jesen 2008., Higuerasa je angažirao Patrick McEnroe da vodi USTA-in program razvoja elitnih igrača.
U to vrijeme, SAD je imao četiri Top 10 igrača: Venus Williams, Serena Williams, Andy Roddick i James Blake. Ali pad je nakon toga bio strmoglav. Bilo je samo sedam Amerikanaca u muškoj Top 100, a četiri u ženskoj.
Tradicionalno, USTA nije bila tako duboko uključena u razvoj igrača kao savezi drugih zemalja. Što je značilo da je Higueras dobio zadatak stvoriti cjevovod do profesionalaca za zemlju s više od 300 milijuna stanovnika, zapravo od nule.
'Nije bilo parametara za ono što je činilo dobar program', kaže Higueras. “Nema kontinuiteta i kulture. Izgradili smo trenersku filozofiju i prenijeli je u sve [USTA-ine] sekcije.”
Patrick McEnroe, voditelj USTA razvoja igrača od 2008. do 2014., unajmio je Higuerasa (desno) da stvori kanal za profesionalce za zemlju od više od 300 milijuna, u biti od nule.
© 2010. Getty Images
Pod Higuerasom, razvoj igrača trenirao je tisuće trenera i pokrenuo regionalne kampove diljem zemlje. Cilj je bio izgraditi što širu bazu talenata i usmjeriti najbolju djecu u piramidu. Sustav je bio i centraliziran i decentraliziran: USTA je podigao 100 milijuna dolara vrijedan kampus sa 100 terena u blizini Orlanda, Florida, dok je u isto vrijeme sklopio partnerstvo s privatnim trenerima juniorskih igrača i dao im slobodu da treniraju gdje žele .
Higueras, koji je odrastao u kamenoj kolibi bez struje, pokušao je usaditi etos napornog rada na svim razinama. Iskoristio je svoje iskustvo igranja na zemljanom terenu kako bi igrače iz SAD-a, koji su povijesno poznati kao moćni serveri, naučio strpljivijoj, taktičkoj i fizičkoj igri. Što se tiče predanosti cilju, nastojao je dati primjer.
'Prešao sam dva milijuna milja u zrakoplovima', kaže Higueras. 'Kada smo došli u klub, ljudi su rekli: 'Treneru, ne mogu vjerovati da ste ovdje.''
Higueras je znao da je posao projekt koji traje desetljeće i trebalo je šest godina da se pokažu rezultati. U 2015. Tommy Paul, Reilly Opelka i Taylor Fritz osvojili su naslove kod dječaka na Roland Garrosu, Wimbledonu i US Openu. U 2017. Sloane Stephens i Madison Keys igrale su finale US Opena, dok je Coco Gauff bila drugoplasirana kod djevojaka. Do 2020. godine SAD je imao 30 igrača u ATP i WTA Top 100, dvostruko više od zemlje broj 2, Rusije, i tri puta više nego što je SAD imao 10 godina ranije. Gauff, Fritz, Tiafoe, Paul, Opelka i Jessica Pegula ušli su u Top 20 ili bolje.
'Naša je briga bila dati igračima ono što im je potrebno', rekao je Higueras. 'Moj cilj je uvijek bio isti: igrač mora postati bolji.'
Uz Jaya Bergera, tadašnjeg voditelja USTA-e za muški tenis, Higueras gleda Donalda Younga na US Openu 2015.
© 2015. Getty Images
sjajne crne tenisice
Sada se Higueras nada da to nasljeđe nije ugroženo. Godine 2020. USTA je razvoj igrača uvrstio u svoj širi program teniske zajednice i ukinuo 110 radnih mjesta u cijeloj organizaciji. Higueras je ubrzo otišao. Brine ga da, s manje trenera i kampova koji bi se bavili djecom, mreža koju USTA postavlja neće biti ni približno tako široka i da će manje američkih igrača biti poslano na pro-tour.
'Dobre stvari će biti oduzete', kaže on. 'SAD bi trebao biti u redu pet ili šest godina, ali ovakva zemlja nikada ne bi trebala brinuti o tome da ima vrhunske tenisače.'
Higueras brzo kaže da njegova briga nije oko toga da ima zvijezde radi njih samih. On smatra da poznati igrači pokreću rekreativnu igru i mogu pružiti privlačnu sliku tenisu u SAD-u.
'Vidite što su Serena i Venus [Williams] napravile, a sada imate Coco [Gauff], koja ima tu stvarno lijepu osobnost, koja je relevantna za mlade', kaže.
Trebamo li potrošiti određenu količinu novca da pokušamo dovesti igrača iz Top 75 u Top 10 ili bismo ga trebali iskoristiti za uvođenje tenisa u više škola? To je razgovor koji vodi većina federacija. Craig Morris, izvršni direktor USTA-e za tenis u zajednici
Craig Morris, izvršni direktor za tenis u zajednici pri USTA-i, priznaje uspjeh koji je postigao Player Development i kaže da program 'treba pohvaliti' zbog 'pretjeranog indeksiranja' kada se radi o 100 najboljih igrača. Također priznaje da su sestre Williams 'sigurno utjecale na rast u mnogim segmentima igre.'
Ali Morris također kaže da nema mnogo istraživanja koja bi sugerirala da su postignuća vrhunskih igrača uvijek u korelaciji s rastom na bazi.
'Ponekad jesu, apsolutno, ali ponekad možda i ne', kaže on.
Morris ukazuje na obveze koje je USTA preuzela na svoje događaje Pro Circuit, juniorske turnire poput Easter Bowla i sveučilišni tenis kao primjere razvoja elitnih igrača. Kaže da je nastojanje da se maksimalno poveća sudjelovanje na svim razinama stalni proces donošenja odluka o tome gdje dodijeliti sredstva, koja nisu neograničena, čak ni za USTA.
'Trebamo li potrošiti određenu količinu novca da pokušamo dovesti igrača iz Top 75 u Top 10 ili bismo ga trebali iskoristiti za uvođenje tenisa u više škola?' kaže Morris. 'To je razgovor koji vodi većina federacija.'
Carlos Alcaraz i Frances Tiafoe sučelili su se u polufinalu prošlogodišnjeg US Opena, a Španjolac je pobijedio Amerikanca u pet setova. 'Mislim da je on čudovište', kaže Higueras o Alcarazu, na najljubazniji mogući način.
© Corbis putem Getty Imagesa
Za Higuerasa, najbolji odgovor na ova pitanja ostaje program za razvoj igrača u čijem je stvaranju pomogao.
'Ne govorim samo o dobrim igračima', kaže. “PD je puno više od Orlanda. Kampovi su bili velika vrijednost za zemlju, kao način za razvoj igre. Kad kažem 'razvoj igrača', mislim na razvoj igrača u svim godinama i na svim razinama.”
Higueras je uložio vrijeme i kilometre da se to dogodi u njegovoj usvojenoj zemlji. Život je dobar, kaže, sa svojim konjima i domovima na zapadu. Ali ne može se potpuno držati podalje od suda. Ovaj je mjesec otputovao u Barcelonu kako bi pomogao voditi kliniku s trenerima iz Australije.
Odakle god došli, Higueras i dalje želi da igrači budu bolji.
