Odrastajući u središtu građanskog rata, djetinjstvo Novaka Đokovića bilo je daleko od normalnog
Novak Đoković, trenutno prvi teniser svijeta, nedavno se prisjetio traumatičnih iskustava koja je doživio u ranom djetinjstvu, tijekom NATO -ovo bombardiranje Jugoslavije 1999. godine.
Srbin, koji je tada imao 12 godina, sjeća se da je bio 'užasnut' tijekom rata, pogođen osjećajem beznađa dok se skrivao u skloništu djedovog stana. U iskrenom intervjuu s Grahamom Bensingerom - koji je snimljen u beogradskom stanu njegova djeda - Novak Đoković otvorio je svoju problematičnu prošlost.
'1999. godine, kada smo imali bombaške napade, živjeli smo u stanu 500 metara odavde', rekao je Đoković. 'Dolazili smo u ovu zgradu svake noći bombardiranja jer naša zgrada nije imala sklonište.'
'Ludo je kad pomislite na broj ljudi koji bi došao ovamo i sakrio se. Definitivno je isto kao prije 20 godina. Cijela zgrada, s [ljudi iz] 50 stanova, bit će ovdje. Ljudi bi se samo skrivali u kutovima i pokušavali pronaći siguran prostor ', dodao je.
Bilo je to užasno iskustvo za sve: Novaka Đokovića
Novak Đoković također je govorio o psihičkim posljedicama koje je rat odnio na njega i njegovu obitelj te o tome kako mu se sve čudno i zastrašujuće osjećalo u startu. Na kraju su, međutim, počeli prihvaćati eksplozije kao nešto normalno, što je bilo uznemirujuće na sasvim drugoj razini.
'Sada se sve osjeća tako drugačije. Ne sjećam se većine ovoga, bila sam tako mala, osjećala sam se nesigurno i emocionalno uznemirena. Nesvjestan što će sljedeći trenutak donijeti meni, mojoj braći, mojoj obitelji. Bilo je to užasno iskustvo za sve. Posebno za djecu. Nismo razumjeli što se događa ', rekao je Novak Đoković.
'Nakon mjesec dana jednostavno smo prestali reagirati na to. Sjećam se kako sam proslavio svoju 12. rođendansku zabavu u teniskom klubu u kojem sam odrastao, a tijekom pjesme za sretan rođendan letio je avion ', dodao je.
Novak Đoković kaže da trauma 'ostaje sa mnom'
Novak Đoković, koji je poznat po svom humoru, tijekom razgovora izgledao je izuzetno mračno. Prisjetio se košmarnog iskustva iz bombardiranja, izvlačeći uznemirujuće sjećanje iz udubljenja svog uma za koje vjeruje da nikada doista neće nestati.
'Bila je to prva ili druga noć bombardiranja. Taman smo htjeli zaspati, kad se dogodila velika eksplozija. Mama je vrlo brzo ustala i udarila glavom, pavši u nesvijest. Plakali smo zbog bombi, jer mama nije reagirala. Na sreću, tata je uspio pomoći mami da se vrati u normalu ', rekao je.
»Skupljamo naše stvari i izlazimo. Bilo je tako glasno da se nismo mogli čuti. Moj tata je nosio moju braću, mama je nosila druge stvari i tada sam se okliznuo. Kad sam pogledao prema zgradi, vidio sam avione kako lete, ispuštaju stvari i tlo se treslo. To je jedna od najtraumatičnijih slika koje sam vidio u djetinjstvu. Ostaje sa mnom. '
Kako je Novak Đoković pronašao način da oprosti i nastavi dalje
'Kako te može potaknuti bilo što drugo osim ljubavi?'
Novak Đoković priznao je da su ga bombaški napadi jako razljutili u godinama odrastanja te da mu je bijes čak i pomogao na početku karijere. Međutim, dodao je kako je sada pronašao način da oprosti i nastavi dalje, jer to rezonira s njegovom 'filozofijom života'.
'Taj sam bijes iskoristio na način koji me potiče da budem uspješan u tenisu. Ali to se promijenilo. Zaista više nemam tu emociju. Neću zaboraviti što se dogodilo, ali u isto vrijeme, mislim da nije dobro da itko zaglavi u osjećajima mržnje, bijesa, bijesa ', objasnio je.
'Kako je moguće da se velike zemlje okupe i bombardiraju male zemlje. Bespomoćni ljudi na ulici, i jednostavno unište sve. Nisam to mogao razumjeti. Nema opravdanja za rat. To je jako naljutilo mene i sve u Srbiji. Ti ožiljci su i dalje prisutni kod svih.
'Ali radio sam na sebi, na tim emocijama, da im oprostim. Morate oprostiti. Kako vas može potaknuti bilo što drugo osim ljubavi? Ljubav je oprost. To je moja životna filozofija. '
Novak Đoković marljivo je slijedio filozofiju ljubavi i wellnessa u posljednjem desetljeću, što ga je dovelo do toga da postane najdominantniji igrač u tenisu. Zaista je iznenađujuće - i pohvalno - da je ta filozofija mira nastala iz tako nasilnih i užasnih početaka.
