Uključujući: novo prepoznatljivo rivalstvo, poglede Amerikanaca i dijalog o rasporedu.
Prvi put u 20 godina, ni Novak Đoković ni Rafael Nadal nisu osvojili jedan od prva dva turnira ove godine. Tu je i novi svjetski broj 1 u Janniku Sinneru. Nema sumnje, 2024. muška teniska godina označava vrijeme značajne generacijske tranzicije.
Dok ovo intrigantno i uzbudljivo novo doba nastaje, evo četiri zanimljiva ATP zapleta.
Nije puno razdvajalo Carlosa Alcaraza i Jannika Sinnera u njihovim mladim karijerama.
© 2024 Euroazijske sportske slike
Novo tenisko rivalstvo cvjeta
Sinner je sada na vrhu turneje i, ranije ove godine na Australian Openu, osvojio je svoj prvi major. Svjetski broj 2, Carlos Alcaraz, nosi naslove na Wimbledonu i Roland Garrosu. Dakle, tko je trenutno najbolji teniser? Zabavno je to pitanje za razmišljanje dok svjedočimo daljnjem procvatu novog prepoznatljivog rivalstva tenisa.
Alcarazova pobjeda od pet setova u polufinalu Roland Garrosa sada mu daje prednost od 5-4 u njihovim mečevima. Rekao je Sinner, “Mislim da je to uzbudljivo za igru, pogotovo kada je jedan na jedan vrlo blizu. I, znate, pobjednik je sretan, a onda gubitnik pokušava pronaći način da ga pobijedi sljedeći put, zar ne? Mislim da je to uzbudljivo. To je ono što ću pokušati učiniti.”
Dok njih dvoje nastavljaju juriti jedan za drugim po cijelom svijetu (nadajmo se), pozornost će se naravno posvetiti kontrastima - temperamentno suzdržani i moćni Grešnik nasuprot uzavrelog i stilski eklektičnog Alcaraza. Svakako, to je dio ovog primamljivog meča. Ali postoji i zajednička točka: duboko međusobno poštovanje, potaknuto i nemilosrdnom težnjom svakog čovjeka za izvrsnošću. Sinner je u posljednje dvije godine uvelike unaprijedio svoj servis i igru u tranziciji.
Alcaraz je također odvojio vrijeme za poboljšanja. Na putu do osvajanja Roland Garrosa, Alcaraz je dobio posljednja dva meča u pet setova, a tijelo mu se držalo na način na koji nije tijekom prošlogodišnjeg polufinala protiv Đokovića.
'Želio sam staviti svoje ime na popis španjolskih igrača koji su osvojili ovaj turnir,' rekao je. “Ne samo Rafa. Ferrero, Moya, Costa, puno španjolskih igrača, legendi našeg sporta koji su osvojili ovaj turnir, stvarno želim staviti i svoje ime na tu listu.”
Oni će se (nadajmo se) vratiti.
© Getty Images
Đoković i Nadal: Povratak u Pariz na događaj olimpijskih razmjera
Većinu godina nakon Roland Garrosa, Đoković i Nadal uputili su se pravo na Wimbledon, gdje su zajedno osvojili devet pojedinačnih naslova u All England Clubu (sedam za Đokovića, dva za Nadala). Ali ni jedno ni drugo vjerojatno neće biti ove godine, budući da se Đoković oporavlja od operacije koljena, a Nadal nastoji ostati zdrav. Obojica se umjesto toga usmjeravaju prema Ljetnim olimpijskim igrama koje počinju u Roland Garrosu 27. srpnja. Kao što izreka kaže, “Evo te gledam, šljako. Uvijek ćemo imati Pariz.”
'Moj glavni cilj sada je igrati na Olimpijskim igrama', rekao je Nadal nakon poraza u prvom kolu od Alexandera Zvereva u Parizu.
Dok Nadal pokušava završiti svoju karijeru, postoji ugodna simetrija u tome da se posljednji put natječe na Olimpijskim igrama na mjestu gdje je bio izvanredno uspješan. Španjolac, koji je 3. lipnja napunio 38 godina, osvojio je dvije zlatne medalje, pojedinačno na Ljetnim igrama 2008. u Pekingu, te u igri parova s Marcom Lopezom na Olimpijskim igrama 2016. u Rio de Janeiru.
Dok slast dobro zasluženog trenutka rekviema upravlja Nadalovim olimpijskim putovanjem, za Đokovića je to mnogo više o nedovršenom poslu i prilici da svojoj kruni doda još jedan dragulj. Podsjetimo da je to bio niz naslova u Davis Cupu Srbije 2010. koji je kasnije potaknuo Đokovićev uspon na vrh tenisa. Na Olimpijskim igrama, međutim, Đokovićev najbolji rezultat bila je samo brončana medalja u singlu, osvojena još 2008. godine.
Govoreći u travnju, Đoković je rekao: “Nedavno sam rekao da stvarno želim igrati barem do Olimpijskih igara u L.A.-u [2028.], ali nikad se ne zna, u ovoj fazi. Što se može dogoditi ili koliko daleko mogu ići.” (To je, naravno, bilo prije nego što je Đoković pretrpio ozljedu koljena koja je zahtijevala operaciju.)
Dok proljeće ustupa mjesto ljetu, hoće li se muškarci u SAD-u zagrijati?
brzo popravljanje teniskog lakta
Američki muškarci: Škola je vani za ljeto
Svakog proljeća, poput studenta predmedicine koji privremeno napušta laboratorij kako bi pohađao sat književnosti, američki muškarci ispunjavaju svoju dužnost da prođu rigorozan studij europske gline. To je napor vrijedan divljenja, gotovo dvomjesečna potraga za učinkovitim natjecanjem na površini koja nije bila njihov prirodni poligon. Predajte ga Tayloru Fritzu, Tommyju Paulu, Benu Sheltonu, Frances Tiafoeu, Sebastianu Kordi i Christopheru Eubanksu jer su ga dobro ocijenili. Fritz je posebno prošao prilično dobro, doguravši do finala u Münchenu, polufinala u Madridu, četvrtine u Rimu i osmine finala Roland Garrosa.
Sada dolazi vrijeme da se ovi igrači usmjere prema događajima koji se igraju na podlogama koje nagrađuju njihov inherentno agresivan tenis. Fritz i Eubanks bili su četvrtfinalisti Wimbledona. Paul, Shelton i Korda vole igrati volej. Tiafoe u svom najboljem izdanju može pogoditi bilo koji udarac s bilo kojeg mjesta. Dok proljeće ustupa mjesto ljetu, hoće li se muškarci u SAD-u zagrijati?
Uspio sam dokumentirati nevjerojatnu i pomalo kaotičnu subotnju večer. 📸
— Matt Fitzgerald (@iammattfitz) 2. lipnja 2024
Nisam imao nedjeljni završetak u 3:07 u Chatrieru na mojoj bingo kartici. 😅 #rolandgarros https://t.co/19290Ph5fO
Zakazivanje jamči duboki dijalog
Budimo jasni: kasnonoćne utakmice nisu problem. Ranojutarnje utakmice su. Još jednom, jedan takav noćni događaj dogodio se na majoru, Đoković je pobijedio u svom maratonu trećeg kola protiv Lorenza Musettija u 3:07 ujutro.
Obožavatelji koji prisustvuju i gledaju ove trenutke mogli bi ih smatrati nezaboravnim i vrijednima razgovora s prijateljima. Za igrače su, međutim, užasne. S čelnicima raznih organizacija koji razmišljaju o novim načinima strukturiranja profesionalne igre, s Đokovićem predvođenim PTPA-om koji želi zagovarati u ime igrača, sada je sigurno vrijeme da se rasporedom bavimo manje kao usputnom lošom pauzom, a više kao javnom politikom. Jedan prijedlog: ne započinjati mečeve prije 21:30.
