Razmislite o Roland Garrosu, a prvo ime koje će nam pasti na pamet bit će Rafael Nadal. Kralj od gline čuvao je svoj teritorij poput španjolskog matadora, osvajajući svaku bitku na crvenoj prljavštini, isključujući jedan jedini poraz protiv Robina Soderlinga 2009. Uz zapanjujući rekord od 58-1 na Otvorenom prvenstvu Francuske, ne čudi zašto je smatra se najvećim igračem na šljaci ikada koji je krasio Roland Garros.
Ne samo za Rafu, nego su spori tereni French Opena bili uspješni i za brojne kolege Španjolce. U ovom postu pogledajmo španjolskog prvaka u Roland Garrosu (samo Open Era), osim velikog Rafaela Nadala.
Andres Gimeno (1972)
U dobi od 34 i 10 mjeseci Andres Gimeno pobijedio je Patricka Proisyja (Francuska) rezultatom 4-6, 6-3, 6 -1, 6-1 i osvojio French Open. Ovo mu je jedini grand slam i ostaje najstariji igrač koji je osvojio naslov Roland Garrosa. Godine 1969. legendarni Rod Laver pobijedio ga je sa 6-3, 6-4, 7-5 u finalu Australian Opena.
Arantxa Sanchez Vicario (1989., 1994., 1998.)
Arantxa Sanchez je ženski ekvivalent Rafaela Nadala u španjolskom tenisu. Potječući iz obitelji tenisača, osvojila je Roland Garros 1989., 1994. i 1998. Godine 1989. Arantxa, nadimak Barcelona Bumblebee zbog svojih sposobnosti pronalaska i neukrotivog duha, postala je najmlađa ženska igračica pojedinačno (imala je 17 godina) koja je osvojila Naslov Otvorenog prvenstva Francuske. Ovaj rekord nije dugo trajao, a srušila ga je Monica Seles (16 godina) 1990. godine.
Sergi Bruguera (1993., 1994.)
Fantastičan igrač na šljaci, Sergi Brugurea osvajao je uzastopne titule Roland Garrosa 1993. i 1994. Njegovu nadu za treći naslov Otvorenog prvenstva Francuske 1997. slomio je Gustavo Kuerten, koji je osvojio konačnih 6-3, 6-4, 6-2. Bruguera je osvojio i srebrnu medalju u muškom tenisu za Španjolsku na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine.
Carlos Moya (1998)
Još jedna legenda šljake na šljaci koja je svoj pečat ostavila na Roland Garrosu je Carlos Moya. Godine 1998. pobijedio je kolegu Španjolca Alexa Corretju sa 6-3, 7-5, 6-3 podignuvši tako željeni French Open. Bio je dio španjolskog pobjednika Davis Cupa 2004. godine. U karijeri iscrpljenoj ozljedama, Moya nam je dao nekoliko spektakularnih utakmica i trenutaka za cijeniti. On je također bio mentor mnogim španjolskim tenisačima, uključujući Rafaela Nadala.
Albert Costa (2002)
Četiri godine kasnije, 2002., još jedan španjolski teren za šljaku osvojio je naslov Roland Garrosa u muškom singlu. Ovoga puta to je bio Albert Costa, koji se naširoko smatrao autsajderom na velikim turnirima. Baš kao i finale 1998., French Open 2002. bio je svjedokom bitke između dva Španjolca, Coste i Juana Carlosa Ferrera. Costa je deklasirao ozlijeđenog Ferrera sa 6-1, 6-0, 4-6, 6-3. Njegove druge velike pobjede uključuju naslov Davis Cupa 2000. i brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Sydneyu u parovima za Španjolsku.
Juan Carlos Ferrero (2003)
Tijekom svoje karijere Juan Carlos Ferrero zadobio je mnogo ozljeda. Na French Openu 2002., unatoč ozljedi stopala, stigao je do finala, ali je meč izgubio od kolege Španjolca Alberta Coste. Iduće godine kotač sreće potpuno se okrenuo. Još jednom je Ferrero rezervirao mjesto u finalu Roland Garrosa, ovaj put protiv relativno nepoznatog Martina Verkerka, te ga pobijedio sa 6-1, 6-3, 6-2. 2003. je bila zlatna godina za Ferrero, s kojim je osvojio French Open, bio finalist US Opena i osvojio nagradu za španjolskog sportaša godine.
