Suprotno uvriježenom mišljenju, kiborg danas postoji na ovom svijetu. Iako se većina svijeta ne obazire na tu činjenicu, ATP krug dobro poznaje španjolski uspjeh u mehaničkoj izvrsnosti. Kršteni David Ferrer Ern, ovaj valencijski stroj za loptice sigurno je na petom mjestu južnoafričke ATP ljestvice, prilagođavajući svoja kola za nadolazeću sezonu.
To bi moglo začuditi ljubitelje tenisa, ali Ferrer je u jednom trenutku zapravo zaključao reket i okušao se kao graditelj na gradilištu. On je, kao i mnogi drugi nadareni igrači prije njega, postao žrtva količine napora koji je bio potreban da bi bio teniski profesionalac (osim činjenice da ga je trener zaključao u ormar za loptice - to ga je moglo malo razljutiti). Logika se vratila Španjolcu tjedan dana u građevinski posao, kada se David vratio na vježbu priznajući da bi savršeno mjesto za njega bilo tenisko igralište.
Od tada se Ferrer ukalupio u jednog od najsposobnijih sportaša koji su igrali na stazi. U svojim tridesetima, čovjek ima 'opušteniji trening' u usporedbi sa svojim najboljim godinama, gdje vozi samo 90 km dnevno, povremeno se hladeći s uobičajenim trčanjem od 35 minuta do četiri milje. Trening završava udarcem lijevom rukom dvadeset minuta, što mu, kaže, pomaže u održavanju ravnoteže na terenu. Moramo naglasiti činjenicu da bi nadigravanje vrijedno dvadeset minuta po njegovim mjerilima bilo nešto poput udarca od 500 lopti, jer Ferrer nije naučen kako promašiti loptu. Poslalo bi jezu niz kralježnicu neke osobe da zamisli kako bi se snašao u dvadesetima. Najviše od svega je to što Ferrer dnevno puši blizu 15 cigareta, što su potvrdili i studenti akademije Juan Carlos Ferrero na kojoj obično trenira. Njegova pluća mogla bi pokrenuti parni stroj za svoj novac.
Ferrer, zajedno s Đokovićem, danas uživa u tome što ima najbolji povrat servisa. Igrati ga je noćna mora, jer vraća gotovo 80 posto svega što mu se baci. On izvlači svaki poen, a protivnici često pokušavaju nečuvene pobjednike izvući iz njega. Njegov otvoreni stav i izvanredan rad nogu u kombinaciji s defenzivnom osnovnom igrom čini ga igranjem dugotrajnom za svakog igrača. Ono što nedostaje Ferreru je taj dodatni udarac za proboj među četiri najbolja. Njegov meč protiv Federera u finalu ATP Barclays World Toura prošlog mjeseca ilustrirao je kako se njegova igra polako raspala pod pritiskom švicarskog veterana. Nije uspio prevladati mentalni blok iza kojeg je zapravo došlo do bankrota u posljednjim fazama turnira.
Španjolska je proizvela neke od najboljih svjetskih stručnjaka za glinene terene. Postignuća Juana Carlosa Ferrera, Carlosa Moye i Davida Ferrera na površini zasjenila je dominacija Rafaela Nadala na istoj površini. Iako Nadal ideju o posjedovanju površine podiže na potpuno novu razinu, više od polovice Ferrerovih 19 naslova bilo je na crvenoj prljavštini, što je po standardima bilo kojeg igrača veliko postignuće.
Domaći meč španjolskog Davis Cupa na šljaci više je formalnost prije nego što potpišu kup. Istodobno, njihova dominacija na turniru u drugoj polovici desetljeća 2000. uvelike je ovisila o Ferreru. Iako većina igrača izbjegava igrati Davis Cup jer im nakon fizičke muke treba fizički danak, uvijek se trudio igrati za svoju zemlju. Njegova herojska pobjeda nad Stepanekom u studenom svjedoči o tome koliko nadahnut sportaš postaje predstavljajući Španjolsku.
Nadimak 'Iron Man', 'The Gladiator', 'Little Beast' i njegov najomiljeniji 'Ferru' za koji misli da mu najviše odgovara (Ferru na svom rodnom katalonskom jeziku znači 'od željeza'), David se etablirao kao tanka linija između velike četvorke i ostatka prvih deset. Ferrer je nijansu ispod kreme muškog tenisa.
Ipak, čovjek nije ljubomoran. Ostaje ravnodušan i jednostavan. Priznao je da iako je teško živjeti u sjeni Rafaela Nadala, on ostaje savršeno sretan što sjedi na broju 5. Ne smatra se superzvijezdom i više je nego zadovoljan onim što mu je tenis dao.
Ferrerov proboj kod pariških majstora prešutio je mnoga pitanja. Nadamo se da bi mu to oduzelo ogroman pritisak na glavu. Ostaje pitanje, ima li Ferrer sve što je potrebno za osvajanje majora? Murray se konačno probio 2012. godine, pobjedom na Olimpijskim igrama i Flushing Meadows. Nadajmo se da bi 2013. mogla biti samo godina u kojoj Iron man pobjeđuje svoju prošlost i daje sve od sebe u potrazi za okončanjem dominacije prva četiri.
