Obično nisam ljubitelj metafora i šarenih parabola, ali ova je bila previše primamljiva da je zanemarim. Zamislite si ovo: zaposlenik ste u velikom multinacionalnom konglomeratu i dobivate pozamašnu plaću, mnogo pogodnosti, glas u vladajućim politikama organizacije, a najbolje od svega, postali ste dijete plakata marketinških kampanja tvrtke, što vas čini svjetski priznatom slavnom osobom. Neko je vrijeme sve dosadno, sve dok organizacija ne ispadne i ne uvede manju promjenu u svoj operativni sustav, a da vas pritom ne konzultira. Što činite kao odgovor? Povedite tih, dostojanstven razgovor sa svojim šefovima o rijetkim prekidima u komunikaciji ili idite u medije i lambasterajte zle, nepravedne načine vaše tvrtke kako bi ih čuo cijeli svijet? Odgovor je što jasniji. Ne grizete ruku koja vas hrani, barem ne u javnosti.
Zamijenite se sada Novakom Đokovićem (ili Rafaelom Nadalom) i pretpostavite da je vaš poslodavac ATP, čija je jedina diskrecija dopuštala Ionu Tiriacu, organizatoru madridskog Mastersa, da promijeni boju klayourtova iz crvene u plavu. Biste li na ovaj čin ATP-a gledali kao na neoprostiv grijeh koji opravdava grafičko, šaroliko sročeno osuđivanje svakog aspekta koji nije u redu s tim potezom? Možda mislite da pretjerujem, ali Đoković svakako nije štedio riječi kada je odlučio izraziti svoje osjećaje o plavoj šljaci Madrida nakon svoje prve jučerašnje utakmice. Svjetski broj 1 rekao je da igranje na plavoj šljaci nije tenis. Rekao je i da je teren bio toliko sklizak da su postojala samo dva načina na koja je mogao igrati na površini: ili će morati obući kopačke, ili će morati uzeti savjete od Chucka Norrisa (za neupućen, Chuck Norris je holivudska verzija Rajnikanta) o tome kako se tamo svira. Da, to je urnebesan citat, ali što mislite koliko bi se zabavili ATP honchosi kad bi čuli tako otvoreno omalovažavanje njihovih sposobnosti donošenja odluka?
Đoković tu nije stao. Nemoguće je krenuti dalje prema središnjem sudu. Tijekom cijelog meča pogodio sam pet lopti. Uz sve ostalo, samo sam pokušavao zadržati loptu na terenu, fumirao je. Sada shvatite ovo - Srbin je zapravo uspio pogoditi 20 pobjednika u utakmici. Dakle, osim 'pet lopti' koje je pogodio u meču, je li preostalih 15 pobjednika rezultat njegovih napora da 'samo zadrži loptu na terenu'? Vau-ako je to istina, njegov protivnik Daniel Gimeno-Traver morao je biti jedan loš protivnik. I Đoković još nije završio s omalovažavajućim komentarima o površini. Kad klizite po crvenoj glini, imate osjećaj da se možete zaustaviti i oporaviti od tog koraka. Ali ovdje, što god učinili ... uvijek klizite. Niti jedan igrač - ni žena ni muškarac - nisam čuo da je itko rekao 'volim plavu glinu', nastavio je.
Možda je bio u pravu s tim zadnjim retkom. Đoković sigurno nije jedini igrač koji se žalio na plavu šljaku. Rafael Nadal, kojemu prijeti opasnost da ga prozovu 'serijskim tužiteljem' zbog svog dugačkog popisa javno izraženih pritužbi na sve od koljena do ATP rasporeda, očito nije mogao odoljeti da ne iskopa (ili dva ili tri) u Ion Radikalna inovacija Tiriaca. Zapravo, činilo se da je Nadal toliko željan izjaviti svoju nesreću na površini da mu se činilo da su mu riječi izjurile iz usta na koje nikako nije mogao misliti. Španjolac je rekao da, iako su problemi isti za svakog igrača, sud koristi nekim igračima koji su moćniji, koji nemaju tako definiran rad stopala, igračima poput (Johna) Isnera, (Miloša) Raonića ili (Rogera) Federera —To je sud koji nagrađuje uslugu više nego inače. Da, dobro ste pročitali: Nadal je zapravo rekao da Federerov rad nogom nije 'definiran'. Jasno je da je igračima u glavu ušla plava glina.
No čak i da jest, postoje bolji načini da se to pitanje istakne nego da se medijima izbacuju jedna negativna primjedba za drugom. Svakodnevno čitanje novog komentara vrhunskog igrača koji je uništio turnir pretvorilo je čitavo iskustvo gledanja u neugodnu vježbu za većinu gledatelja. Kad sam prvi put ugledao kuglice koje su švizale po plavoj glini, odmah sam osjetio da je površina bolja i jasnija za gledanje nego gledanje utakmice na crvenoj klauni (što je za zapisnik, glavni cilj organizatora) iza promjene). Ali sada, kad uključim televizor i počnem gledati utakmicu s komentarima igrača u mislima, više sam zabrinut hoće li se jedan ili oba igrača okliznuti, pasti i ozlijediti se nego rezultat ili mogućnost uzrujanosti. Kad vidim da igrač gubi, pokušavam procijeniti koliko je njegova nelagoda s površinom doprinijela njegovoj podređenoj izvedbi. A kad vidim da igrač izbija od radosti nakon što je pobijedio u bliskoj, teško vođenoj bitci, pitam se računa li se pobjeda na površini koja se očito čak ne kvalificira kao klaonica. Vjerujte mi, tj ne kako bi se trebao doživjeti teniski turnir.
ATP ima uspostavljeno Vijeće igrača, a igrači mogu slobodno iznijeti svoje stavove u tom vijeću putem svojih predstavnika. Đoković tvrdi da ATP igračima nije povjerio igrače prije nego što je ove godine odlučio testirati plave terene. Nazovite me luckastim, ali čini mi se da bi Đoković htio istaknuti nedostatak komunikacije između ATP -a i igrača, sastanak u Vijeću igrača iza zatvorenih vrata bio bi najbolje mjesto za to. Na taj način ne samo da bi stvar dobila zasluženu pažnju, već bi se izbjeglo i ostavljanje najboljeg ATP-a s PR-om katastrofe događaja. Bacajući napadaje i bijes na način na koji su igrači učinili ne samo da podsjeća na neprofesionalizam, već čini i da ATP i Ion Tiriac izgledaju loše. Uviđavni teniski sljedbenik znao bi da ovo drugo nije moglo biti namjera igrača koji se nisu složili, ali s obzirom na to koliko su ležerni teniski pratitelji brojniji od ljubitelja hardcore -a, to ne govori mnogo.
Iznenađujuće, čini se da igračice nemaju toliko problema s podlogom kao njihove muške kolege. Najbliže kritike plavih terena bilo kojem istaknutom WTA igraču bilo je kada je Victoria Azarenka rekla da je odskok na terenu 'drugačiji'. Nastavila je ponavljati Đokovićeve komentare rekavši kako nitko nije pitao igrače za mišljenje prije nego što su krenuli na promjenu, ali je zatim, s dozom besmislenog dostojanstva, dodala da to nije njezino mjesto da prosuđuje i da bi svi trebali samo pusti temu. Maria Sharapova spokojno je sjela na ogradu kada je rekla da se igrači moraju prilagoditi na mnogo različitih stvari, te je priznala da se taj prekidač više koristio za prikazivanje nego za igrače. Venus Williams nazvala je prekidač 'modnim izričajem', te je poželjela da je i sama smislila tako nešto. Jasno je da je postojao izrazit osjećaj suzdržanosti i opreza, pristup pričekajmo i promatrajmo, u načinu na koji su žene reagirale na površinu.
Posljednjih godina WTA kao skupina naširoko je ismijavan i osuđen zbog njihovog neuspjeha da parira muškim igračima u smislu konkurentnosti i igre vrijedne gledatelja. No, u ovom slučaju igračice ATP -a zaista bi učinile sebi, ATP -u i svijetu tenisa općenito veliku uslugu uzevši od žena nekoliko savjeta o profesionalizmu i klasi. Ne znam za vas, ali sam zasigurno dovoljno čuo kukanje o plavoj glini da mi traje cijeli život.
Posljednja riječ, kako to često biva, pripada Sereni Williams. U redu je, rekla je za plavu glinu. Mogao bih igrati na ledu ako moram. Poruka muškarcima: naučite nešto od Serene Williams. Prestanite kukati i samo nastavite s igrom.
